<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="Tišina." href="https://blog.dnevnik.hr/nocturnal/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="https://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12706186" /> <link rel="shortcut icon" href="https://blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="nocturnal,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content="blog.dnevnik.hr/nocturnal" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; var pp_gemius_use_cmp = true; var pp_gemius_cmp_timeout = 10000; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='//test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <!-- Google Tag Manager --> <script>(function(w,d,s,l,i){w[l]=w[l]||[];w[l].push({'gtm.start': new Date().getTime(),event:'gtm.js'});var f=d.getElementsByTagName(s)[0], j=d.createElement(s),dl=l!='dataLayer'?'&l='+l:'';j.async=true;j.src= 'https://www.googletagmanager.com/gtm.js?id='+i+dl;f.parentNode.insertBefore(j,f); })(window,document,'script','dataLayer','GTM-5H83FN');</script> <!-- End Google Tag Manager --> <!-- Google Tag Manager (noscript) --> <noscript><iframe src="https://www.googletagmanager.com/ns.html?id=GTM-5H83FN" height="0" width="0" style="display:none;visibility:hidden"></iframe></noscript> <!-- End Google Tag Manager (noscript) --> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script> <link rel="shortcut icon" href="//blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /></head>


Liv (17)
Someday I'll touch the sky.

san i život na javi
Odbrojavam dane do ljeta. Tako provodim svoje zimske večeri, sa svojim nogama u tvojem krilu, gole, hladne i mekane na dodir jer volim osjećaj tvojih prstiju izravno na mojoj koži.
Smrzavam se, ali tvoje ruke su tople – tvoj dodir je vreo.

„Tko te vozi noćas doma?“ je tvoje pitanje.

Šutim, ćutim. Ne znam kako da ti odgovorim. Što da ti kažem. Jezik samo želi reći da želim ostati ovdje s tobom, na toplom, u tvojem zagrljaju, ali znam koliko mrziš to. Koliko ne želiš provesti svoje noći sa mnom.

Sama ta spoznaja me izjeda svakim danom sve više, ali svaki dan sam blizu tvojeg krila, nježno ti prstima prolazim po leđima, igram se s tvojom kosom, ljubim tvoje obraze. Tu sam.

„Ej, si zaspala? Me čuješ?“

Ja samo promrmljam nešto nerazgovijetno, pokušavam te ne gledati u oči, držim pogled uperen na članke prstiju koje drže knjigu, grčevito, koža bijela, stvarajući udubine u mekanim stranicama knjige.

Vidi da sam budna, ne spavam. Barem ne još. Život na javi ili u snu, svejedno. Nigdje ne pobjeđujem.

Vrte mi se zadaci koje moram obaviti po glavi. Vrte mi se tvoje riječi po glavi, odzvanjaju u praznom prostoru kao i sve moje potraćeno vrijeme.

Uvijek imaš dvije svijeće zapaljene na prozoru – tamne su i nemaju mirisa. Svake noći mirno gore. Znam da gore za nekoga, ali nikad se nisam usudila pitati.

Imaš tamne oči, boje jantara na svjetlu, imaš tajne u njima, neizgovorene poluistine i misli. Nikad te nisam vidjela bez tog jednog pogleda – ta iskra u očima ti je uvijek prisutna. Ponekad si poput hladnog mramora baroknih skulptura – samo oštre crte i mekoća izrade.

Ali otapaš se u rukama poput maslaca. Ponekad nestaneš poput prve kiše, ispariš poput magle.

„Ne želim danas otići doma, kasno“, odgovaram ti, napokon te pogledavši u oči. Tamne oči, boje jantara na svjetlu. Maleni dio, konha tvojeg oka je obasjana sjajem jedne svijeće. Jantarne je boje. Usnice su ti zagasite, mesnate boje.

Osjećam kako svaki dio tvojeg tijela želi iskočiti iz sebe – ne voliš pomisao na drugu osobu kako spava uz tebe, to znam. Ustupit ćeš mi svoj krevet da prespavam, ali nećemo zajedno biti u istoj sobi, a kamoli u istom krevetu. Ne znaš kako odgovoriti.
Spustim svoj pogled. Ne želim da vidiš suze u mojim očima koje su se počele stvarati. Kao lokve na ulicama, samo bi ti odrazile prizor ispred mene – ti, sa svojim rukama na mojim potkoljenicama, blijeda, hladna koža koju grije tvoj dodir. Dvije svijeće koje mirno gore na prozoru. Tvoje oči, tamne, boje jantara na malenoj konhi osvjetljenoj.

Noć je tamna, hladna, u zraku se osjeća kiša koja je napadala tijekom cijelog dana – vrijeme je hladno poput tebe, ali ti to nećeš nikada shvatiti. Vrijeme ne zna, jednostavno je.
ARHIVA